RTG SNIMKE GORNJIH EKSTREMITETA

Za sve snimke gornjih ekstremiteta treba bolesnika osloboditi odjeće. S područja koje treba snimati, a i s područja šake treba skinuti nakit. Sve snimke gornjih ekstremiteta osim snimke ramena i nadlaktice, izvode se u sjedećem položaju, pri čemu bolesnik sjedi uz stol za snimanje na nižem stoliću. Bolesnikove noge moraju uvijek biti paralelne sa stolom za snimanje kako gonade ne bi bile u snopu zračenja. Snimke gornjih ekstremiteta izvode se filmom formata 13 x 18, 18 x 24 ili 24 x 30 popola i formata 15 x 40, 20 x 40 ovisno o tome koji se dio gornjih ekstremiteta snima. U načelu se sve snimke gornjih ekstremiteta snimaju pomoću folije i bez rešetke, tako da snimani dio dolazi izravno na film, osim snimaka ramena i nadlaktice, koje se snimaju pomoću folije i rešetke. Kada se stavlja kaseta s filmom, mora se paziti da budu prikazana dva susjedna zgloba, gdje je god to moguće (npr. na snimci podlaktice ručni i lakatni zglob). Obavezno se stavlja oznaka strane L za snimke lijevog i D za snimke desnog ekstremiteta. Da bi se zaštitio bolesnik, mora se suziti primarni snop zračenja na nešto manje od formata upotrebljavanog filma, a tijelo uvijek prekriti zaštitnom pregačom. Kada bolesnikovo tijelo i snimani dio namjestimo u željeni položaj, imobilizirat ćemo snimani dio tijela kako se bolesnik ne bi možda u toku ekspozicije pomaknuo. Za tu svrhu upotrebljavaju se trake za fiksiranje, koje se nalaze u stolu za snimanje, ili trake na čijim se krajevima nalaze vrećice s pijeskom. Pri snimanju gornjih ekstremiteta ponekad se upotrebljavaju i podlošci, kako bi bolesniku bilo što ugodnije u položaju u koji smo ga namjestili. Za vrijeme ekspozicije bolesnik mora mirovati u željenom položaju. Prije ekspozicije obavezno još jednom provjerimo položaj bolesnika i smjer CZ. U području gornjih ekstremiteta snimamo tipične snimke (snimke u dvije projekcije), kose snimke, snimke u maksimalnoj ili parcijalnoj fleksiji ekstremiteta (npr. lakta) i aksijalne snimke. Ponekad radimo i makroradiografske snimke (film udaljimo od objekta, ili cijev približimo objektu kako bismo dobili uvećani snimani dio radi boljeg prikaza detalja), a često i komparativne snimke, osobito u djece.



SNIMKE ŠAKA

Razlikujemo volarnu, profilnu i kosu snimku šake, te dopunske snimke šake. Najčešće se izvode volarna i kosa snimka, profilna se snima rjeđe, jer se na njoj kosti karpusa superponiraju. Iz tog se razloga uz volarnu snimku šake obavezno izvodi i kosa snimka. Prije snimanja potrebno je sa šake ukloniti sve ukrasne predmete. Šaka se snima u sjedećem položaju bolesnika, pri čemu su natkoljenice postavljene uzduž stola za snimanje.
Šake se snimaju pomoću folije, ali bez rešetke. Volarna snimka šake Volarnu snimku šake izvodimo u djece filmom formata 13 x 18, a u odraslih formata 18 x 24 ili 24 x 30. Jednu polovicu filma upotrijebimo za volarnu snimku šake, a drugu za kosu, odnosno profilnu snimku šake. Slikamo uz upotrebu folije i bez rešetke. Stavljamo oznaku strane L ili D.