KONTRAST
Radiografski kontrast se može definirati kao razlika u optičkoj gustoći susjednih područja filma. Kontrast nam omogućava da vidimo blage razlike u atenuaciji tkiva dojke. Kontrast je obično najveći kod tanke, a najmanji kod deblje dojke uslijed veće količine rasijanog zračenja i veće apsorpcije zraka niskih kV kod deblje dojke.
Ukoliko mamografski pregled ne pruža dovoljno kontrasta, tkivo dojke izgledat će uniformno bez obzira na kompleksnost anatomskih struktura u dubini. U takvim slučajevima parenhimatozna tkiva različitih debljina mogu imati veoma slične optičke gustoće. Vizualizacija linije kože može biti znak slabog kontrasta snimka.
Uzroci slabog kontrasta uključuju neadekvatnu ekspoziciju, nedostatke procesuiranja, neadekvatnu kompresiju, korištenje nisko kontrastnih filmova, neodgovarajuće materijale mete i /ili filtracije, nekorištenje rešetke i previsoke kVp. Iako će previsoke vrijednosti anodnog napona (kVp-a) smanjiti kontrast, mnogi mamografski filmovi imaju signifikantno viši inherentni kontrast, omogućavajući tako korištenje visokih vrijednosti kVp-a bez žrtvovanja kontrastasnimka.
Snimci koji su nedovoljno ili prekomjerno eksponirani neće imati optimalan kontrast. Kako bi se osigurao adekvatan kontrast, masno tkivo treba imati optičku gustoću od 1,2; iako se teži za optičkim gustoćama u rasponu 1,5–2,0. Glandularno tkivo treba imati gustoću od najmanje 1,0. Općenita nedovoljna eksponiranost je čest uzročnik smanjenog kontrasta.Kada je prisutna opća nedovoljna eksponiranost, teško je procijeniti druge potencijalno postojećedefekte vezane za kontrast.
Neodgovarajuća kompresija može rezultirati u povećanju srednje energije snopa i povećanom raspršenomzračenju, što doprinosi smanjenju kontrasta. Kako bi se osiguralo da je primijenjena kompresija dovoljna, ista seprimjenjuje dok se koža ne zategne. Neke dojke nisu dovoljno kompresovane bez obzira na izgled na mamogramu.
Korištenje mamografske rešetke poboljšava kontrast tako što smanjuje količinu rasijanog zračenja koja dopire do prijemnika slike. Pokretne rešetke su pogodnije nego fiksne, obzirom da posljednje stvaraju linije na snimku.
Iako povećanje kVp-a može smanjiti kontrast, ovaj efekat je minimalan kada je optička gustoća konstantna. Sa druge strane, kVp ima veliki značaj na vrijeme eksponiranja i dozu. Na primjer, kada se kVp poveća sa 26 na 28, vrijeme eksponiranja se smanjuje za 50% i doza raste za 15-20%. Stoga, u nekim slučajevima, povećanje na 28kVp ili 30kVp može biti neophodno kako bi se postigla odgovarajuća eksponiranost sa dovoljno kratkim vremenom ekspozicije. Povećanje kVp-a može otkloniti dugo vrijeme ekspozicije koje može biti iznad mogućnosti mamografskog uređaja ili dovesti do neoštrina uslijed pomijeranja.
Prekomjerni kontrast se rjeđe pronalazi nego nedovoljni. Ukoliko masno tkivo zahtijeva svijetle uslove za očitanje, a fibroglandularno tkivo je blizu nivoa optičke gustoće za osnovicu plus zamagljenje, kontrast snimka je previsok. Poznata, ne tako dobra propustljivost pektoralnog mišića za zračenje, ograničavajuća vizualizacija preklapajućih struktura na filmu, koji je inače dovoljno eksponiran, može biti pokazatelj da je kontrast prevelik. Iako je visok kontrast tražen, previsoke vrijednosti mogu onemogućiti vizualizaciju tankog i debelog tkiva na istom snimku.
Dakle, neophodno je pronaći ravnotežu između kontrasta i opsega prilikom izbora filma za mamografiju.
OŠTRINA je mogućnost mamografskog uređaja da uhvati fine detalje na snimku, kao što su rubovi nalik na bodlje.
Pod neoštrinom se često podrazumijeva ‘zamućenje’. Na snimku se neoštrina manifestira kao zamućenje rubova finih linijskih struktura, granica tkiva i kalcifikata. Vrste zamrljanja koje se mogu uočiti na mamogramima uključuju zamućenje uslijed pomijeranja, slab kontakt film folija, neoštrina folije, geometrijska neoštrina i neoštrina uslijed paralakse.
Pomijeranje pacijenta predstavlja najčešći uzrok uočljivosti neoštrine snimka. Zamrljanja uslijed pomjeranja imaju karakterističan izgled po kojem se mogu razlikovati od uopćene neoštrine koja može biti posljedica sistema za snimanje i geometrijskih efekata. Kompresija dojke može spriječiti neoštrinu uslijed pomijeranja smanjujući debljinu dojke, omogućavajući kraće vrijeme ekspozicije i imobilizacijom dojke. Neoštrine uslijed kretanja su vjerovatnije ako vrijeme ekspozicije prelazi 2 s.
Prekomjerni kontrast se rjeđe pronalazi nego nedovoljni. Ukoliko masno tkivo zahtijeva svijetle uslove za očitanje, a fibroglandularno tkivo je blizu nivoa optičke gustoće za osnovicu plus zamagljenje, kontrast snimka je previsok. Poznata, ne tako dobra propustljivost pektoralnog mišića za zračenje, ograničavajuća vizualizacija preklapajućih struktura na filmu, koji je inače dovoljno eksponiran, može biti pokazatelj da je kontrast prevelik. Iako je visok kontrast tražen, previsoke vrijednosti mogu onemogućiti vizualizaciju tankog i debelog tkiva na istom snimku.
Dakle, neophodno je pronaći ravnotežu između kontrasta i opsega prilikom izbora filma za mamografiju.
OŠTRINA je mogućnost mamografskog uređaja da uhvati fine detalje na snimku, kao što su rubovi nalik na bodlje.
Pod neoštrinom se često podrazumijeva ‘zamućenje’. Na snimku se neoštrina manifestira kao zamućenje rubova finih linijskih struktura, granica tkiva i kalcifikata. Vrste zamrljanja koje se mogu uočiti na mamogramima uključuju zamućenje uslijed pomijeranja, slab kontakt film folija, neoštrina folije, geometrijska neoštrina i neoštrina uslijed paralakse.
Pomijeranje pacijenta predstavlja najčešći uzrok uočljivosti neoštrine snimka. Zamrljanja uslijed pomjeranja imaju karakterističan izgled po kojem se mogu razlikovati od uopćene neoštrine koja može biti posljedica sistema za snimanje i geometrijskih efekata. Kompresija dojke može spriječiti neoštrinu uslijed pomijeranja smanjujući debljinu dojke, omogućavajući kraće vrijeme ekspozicije i imobilizacijom dojke. Neoštrine uslijed kretanja su vjerovatnije ako vrijeme ekspozicije prelazi 2 s.
Neoštrina vaskularnih kalcifikacija, granica masa i linearnih struktura uslijed pomijeranja (a) u
usporedbi sa (b) je posljedica dužem vremenu ekspozicije: 4,0 s na prema 1,.5 s.
Comments
Post a Comment