KVALITETA I KVANTITETA ZRAČENJA

Kvaliteta zračenja prodornost, tvrdoća, energija zračenja) određena je: 1. visinom napona na anodi rentgenske cijevi (ovisi još i o atomskom broju materijala od kojeg je građena anoda rtg cijevi) 2. materijalima koji se koriste za filtriranje rtg zraka i njihovoj debljini (filtri od aluminija, bakra itd.) 3. staklenom omotaču rtg cijevi- (Pyrex staklo, prozor od berilija u mamografskoj rtg cijevi) 4. kolimatoru. Kvaliteta radijacije izravno utječe na mjesto i količinu apsorpcije zračenja u tijelu (bilo pri dijagnostičkoj ili terapijskoj primjeni zračenja), a onda kao posljedica toga ovise i biološke promjene (koža ili dublje položena tkiva). Rentgenske zrake manjih energija (mekše zrake!) apsorbiraju se pretežno u koži i proizvode puno manje sekundarnog-raspršenog zračenja. Rentgenske zrake većih energija (tvrde rtg zrake !) su prodornije, apsorbiraju se u dubljim dijelovima tijela i proizvode više raspršenog zračenja, a svekupno se manje apsorbiraju. U dijagnostičkoj primjeni zračenja snop rentgenskih zraka je nehomogen - kontinuirani spektar, a na njega se superponira još i karakteristično zračenje materijala od kojeg je građena anoda rentgenske cijevi. Dijagnostički snop RTG zraka sadrži zrake male energije (veće valne duljine i manje frekvencije) i zrake veće energije (kraće valne duljine i više frekvencije) Što je veći napon na anodi rentgenske cijevi to su nastale rentgenske zrake veće prodornosti i njih nazivamo “tvrdima”. U dijagnostici, za prikaz različitih dijelova tijela (koji su različite gustoće i sadržaja elemenata različitih atomskih brojeva), koristimo rentgenske zrake različitih prodornosti. No, uvijek težimo odstranjenju najmekših zraka, jer one ne sudjeluju u stvaranju rentgenske slike nekog dijela tijela, štoviše, kvare kvalitetu slike, a što je još značajnije apsorbiraju se u koži i izlažu bolesnika povećanoj, posve nepotrebnoj dozi zračenja. Ove najmekše rentgenske zrake se zato “filtriraju” odmah na izlasku iz rentgenske cijevi filtrima od tankih listića -pločica aluminija ili bakra. Na taj način se smanjuje doza zračenja bolesnika i moguća biološka oštećenja. Za rentgenske zrake mjera prodornosti su kilovolti, a za ostala zračenja elektronvolti (eV). Kvaliteta radijacije određuje se još i debljinama filtra različitih materijala kojima se prodornost zračenja smanjuje na polovinu vrijednosti primarnog snopa. Kvaliteta zračenja (količina radijacije) određena je : 1. intenzitetom ili dozom zračenja 2. ona ponajviše ovisi o jačini struje grijanja katode rentgenske cijevi (određuje se pomoću mA), zatim o udaljenosti od izvora zračenja, debljini i vrsti materijala od kojeg su građeni filtri, kolimatoru itd. 

Intenzitet zračenja radioaktivnih materijala ovisi o količini radiaktivne tvari, vrsti izotopa, udaljenosti od izvora zračenja, itd. U radiologiji doza zračenja označava zapravo količinu zračenja kojoj je izložen čovjek, bilo u radiološkoj dijagnostici ili radioterapiji. Razlikujemo dvije vrste doza: 1. Fizikalna doza označava količinu radijacije koja je apsorbirana u određenom volumenu. 2. Biološka doza je puno kompliciranija i ona podrazumijeva fizikalnu dozu, ali i različitu radiosenzibilnost ozračenog tkiva (weighting faktor tkiva), 41 vremensku raspodjelu doze, vrstu zračenja (težinski faktor radijacije) i druge manje poznate čimbenike.